Da je kojim slučajem živ, biskup Josip Juraj Strossmayer danas bi vjerojatno sjedio u VMO Piškorevci i ponizno vodio bilješke dok bi mu predavanja držalo novovjekovno đakovačko čudo od čovjeka – Antun Galić.
Nakon osam dugih godina uspješnog 'vođenja' grada (preciznije: navigiranja kroz birokratski gustiš s osmijehom koji bi i HDZ-u iz 90-ih izmamio suzu radosnicu), Galić je dokazao da za njega radni dan ne traje 24, već barem 72 sata. Naime, obični smrtnici jedva stignu odraditi osam sati u uredu i pospremiti kuću, dok naš superjunak iz Piškorevaca paraleno vodi grad, OPG, seoski klub, folklornu baštinu, Župu Piškorevci i — kao da to nije dovoljno — radi vlastitu kuću od nule. Sâm. Vjerojatno bez miješalice.
Od lješnjaka do makroekonomije
Kao prava renesansna duša s okusom domaće paprike, Galić u pauzama od mukotrpnih političkih obećanja uspješno uzgaja lješnjake i pravi suhomesnate proizvode na kojima bi mu pozavidjela i mesna industrija. Tko treba strane investicije kada gradski oci pune proračun ravno iz vlastitih pušnica?
No, tu priča o genijalnosti ne staje. Osjetivši da mu CV od 18 stranica gubi na težini, Galić (kao i svaki pravi vizionar kojem malo fali akademskog pedigrea) ovih je dana odlučio iznenaditi javnost – upisao je Fakultet ekonomije! Da, dobro ste pročitali. Čovjek koji osam godina kroji financijsku sudbinu Đakova tek sad ide učiti kako se zapravo slaže proračun, pa grad sada, osim što ima stalne radove po ulicama, ima i gradskog dužnosnika koji po noći štreba mikroekonomiju, a po danu raspisuje natječaje. Čista poezija.
Nova Katedrala?
U đakovačkim kuloarima već se šuška da bi, kako je krenulo, Galić do završetka fakultetskog mandata mogao samostalno isprojektirati i izgraditi još jednu katedralu. Ne zato što nam treba, nego zato što on to naprosto – može. Dok Strossmayerova katedrala stoji od crvene cigle, ova Galićeva navodno će biti izgrađena od sušenih kulenova, fasade od mljevenih lješnjaka i betona koji se veže folklorom iz Piškorevaca.
Hvala prstenu, hvala nebesima i hvala HDZ-u što nam ga je dao. Jer da nema ovakvog multitalentiranog nadčovjeka, tko bi nam na sastancima seoskoga kluba objašnjavao Keynesijansku teoriju ponude i potražnje dok reže slaninu? Đakovo može mirno spavati, jer ako i sve propadne, uvijek možemo prijeći kod Galića na OPG.
Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo. Đakovo Direkt ne odgovara za duševne boli dužnosnika koji rade po sto poslova dnevno. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.
Glas Naroda (2)
"Svi su oni isti, moj gospodine. Svi do jednoga."
"Neka, neka, idući put birajte pametnije! Hahaha"