Dioniz u Đakovu: HDZ-ovci slave umjetnost dok građani jedva preživljavaju

U Đakovu, gdje su umjetnost i kultura očigledno rezervirani za svečane otvaranja, jučer je počeo 18. Međunarodni festival kazališnih akademija Dioniz. I dok se akademici i studenti okupljaju kako bi proslavili svoju ljubav prema kazalištu, obični građani s mukom preživljavaju, zaglavili između računa za režije i praznih frižidera.

Svečano otvorenje obavijeno je velom birokratske dosade, a gradonačelnik Mandarić, zvani 'Ljubitelj umjetnosti', oduševljeno je pozdravio prisutne, poput učitelja koji pokušava nagovoriti klince u razredu da uživaju u zelenoj salati. "Grad Đakovo ponosno podržava Dioniz", započeo je Mandarić, dok se u pozadini čulo škripanje njegovog novčanika, koji je jedva preživio do ovog trenutka. U njegovim očima, festival je vjerojatno najbolji način da skrene pažnju s onoga što se zapravo događa u gradu – propali vodovod, rupe na cesti koje bi mogle poslužiti kao male umjetničke instalacije, i nezaposlenost koja raste brže od broja prisutnih na festivalu.

Akademkinja i dekanica, prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić, otvorila je festival s riječi koje su, kao i svaka druga riječ iz usta javnih dužnosnika, izgledale kao da su se same zapetljale u svojoj umjetničkoj grandioznosti. "Dioniz je značajna međunarodna platforma!" - izjavila je, dok su svi prisutni bezbolno klimali glavama, a neki su se čak i zapitali u kojoj se to dimenziji ovaj festival pretvara u ravnotežu između umjetnosti i stvarnosti.

Večer je završila izvedbom "Tri sestre" u izvedbi Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, koja je, kako su izvjestili neki kritičari, "oduševila publiku" - što bi u prijevodu značilo da je barem jedan od njih zaspao dok su ostali pokušavali skrenuti misli s očajnog stanja u kojem se nalaze.

Dok se festival nastavlja, Đakovčani će, zasigurno, uživati u raznolikim kazališnim sadržajima i susretima, jedva čekajući priliku da im umjetnost skrene pažnju s onoga što ih stvarno muči. Jer, dok se HDZ-ovci zabavljaju na umjetničkim svečanostima, obični ljudi i dalje se bore s preživljavanjem, a stvarnost ovog grada ostaje – kao i obično – daleko od umjetničke idile.

[!WARNING] Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo inspirirano objavama sa službenih izvora (Izvorni Link). Đakovo Direkt ne odgovara za eventualne duševne boli dužnosnika, kvalitetu asfalta, niti točnost proračunskih planova. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.