Proteklog vikenda, dok je Zagreb bio domaćin hrvatskog finala međunarodnog natjecanja mladih automehatroničara – Young Car Mechanics, Đakovo se točno zbog toga moglo početi osjećati kao središte svemira. Dvije svjetlosne godine daleko, dva učenika iz Srednje strukovne škole Antuna Horvata, Ivano Pejić i Luka Miličić, odlučila su se natjecati s još jednim dvanestoricom koji su, kao i oni, imali sreće da ih roditelji nisu odveli u Njemačku gdje se zapravo može naći posao.
Naravno, naši lokalni HDZ-ovci nisu propustili priliku da se upišu u knjige pohvala, pa je cijela ova farsa službeno proglašena "velikim uspjehom". U međuvremenu, u Đakovu se raspravlja o vraćanju uvoza automobila s plinom, dok se lokalni samozvani mehaničari bore s dijagnostikom vlastitih političkih odluka. Dok automehatroničari odvijaju svoja natjecanja, gradski oci se hvale kao da su otkrili toplu vodu. Nažalost, njihova ideja o potpori mladim talentima više nalikuje na loš vic iz kojeg svi uzimaju samo smijeh, dok ovi mladi automehatroničari zapravo ne znaju hoće li im sljedeća prva ljubav biti bolja od zadnje farbe auta koju su pokušavali popraviti.
Kada su dva učenika napokon osvojila prestižne nagrade, gradski oci su se kao jato galebova hrabro uhvatili mikrofon i počeli dijeliti zaslužene pohvale. Ne, ne, nisu pohvalili nagrade, već su se pohvalili vlastitim postignućima, obećavajući nova ulaganja koja se nikada neće dogoditi, kao i izgradnju novih radnih prostora koje će gradski oci izreći s istim entuzijazmom kao kad su posljednji put najavljivali „veliku revitalizaciju Đakova“.
U međuvremenu, naši junaci Ivano i Luka, poput pravih junaka, vraćaju se u istu školu gdje će ih čekati istih pet predmeta i jedva prolazne ocjene. Dok im se smiješi budućnost u obliku natjecateljskih medalja koje će završiti u ladicama, gradski oci će se i dalje hvaliti kako su im omogućili svijetlu budućnost. U stvarnosti, jedina stvar koju su ovi učenici doista osvojili su vječne sanjarenja o bijegu iz ovog malog grada gdje se natjecanja održavaju samo da bi se lokalne vlasti mogle pohvaliti na društvenim mrežama. Sretno mladim automehatroničarima! Možda će i oni jednog dana prestati sanjati o tome kako će popraviti auto nekom lokalnom političaru dok se okoliš guši u birokratskim dimnjacima.
U Đakovu, gdje su političke igre jače od mehanike, jedini auto koji se može popraviti je onaj koji je vođen kroz voća i povrća na tržnici. No neka, mladići, nek vam je sretno, jer ovdje je samo politika - a svi znamo da je to prava mehatronika!
[!WARNING] Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo inspirirano objavama sa službenih izvora (Izvorni Link). Đakovo Direkt ne odgovara za eventualne duševne boli dužnosnika, kvalitetu asfalta, niti točnost proračunskih planova. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.
Glas Naroda (2)
"Opet predizborne bajke. Očekujem asfalte do zgrada gdje ni pasa nema."
"Opet kradu, a ja nemam ni za biber!"